Roman Leto kad je mama imala zelene oči počinje veoma upečatljivom rečenicom koja izaziva emociju, koči mišiće i zaustavlja mozak na tren. Pomislite da ste možda pogrešno pročitali, pa pročitate još jednom. Stvarno tako piše. Nastavite da čitate dalje, a onda vas ceo prvi pasus drži „zakucane“ za stranicu. Reč po reč koje odsecaju deliće vašeg srca, izazivaju i žal i tugu i bes. I baš takav početak vas tera da uz roman ostanete, samo da otkrijete o čemu se sve tu radi i kako je došlo do toga da sin istinski mrzi majku svom snagom.
Nastavak romana ne ostavlja ništa manji utisak. Sve vreme priču pratimo iz ugla sina. No povremeno ćemo čuti i majčin glas kroz njegova sećanja i tako otkriti kako se i ona oseća i šta ona doživljava i šta je sve proživljavala. Znao sam, i pre nego što sam ga uzeo, da će ovo biti jedno bolno iskustvo, ali ipak sam ga priželjkivao. Dokaz kao Dokaz nije razočarao po pitanju kvaliteta romana koji objavljuje.
Ovde toliko toga imam da kažem, a toliko malo želim da otkrijem. Želeo bih da sami otkrijete sve te neke momente koje nam Aleksei otkriva. Da ih otkrivate postepeno i sa dozom emocija koju vam on servira. On piše o poslednjem letu koje je proveo sa majkom, pre nego što će ona umreti. Definitvno je to leto prekretnica u njegovom životu. I on će pisati, on će se ogoliti pred nama. Daće nam svu sirovu emociju koju je osećao u toj meri da mi je povremeno bilo bolno neprijatno da čitam o njegovim osećanjima prema majci. Razumeo sam ga u većoj meri, svestan sam kako se osećao. No ipak, nije uobičajeno da o roditelju neko dete priča sve najgore.
A onda na kraju majka uspeva da ga privoli da odu u Francusku i da provedu leto zajedno. Mnogo puta sam već gledao i u filmovima, ali i u knjigama kako se neko protivi nekom odlasku, pa na kraju ne želi da se vrati koliko mu je dobro. Naravno, to se desilo i ovde. Ipak, ovo nije ljubavna priča koja će vas raspilaviti. Ovo je jedna životna priča o bolesti, tugama, o osećanjima i borbama koje bijemo i sa sobom i sa voljenim ljudima. Ovde ćete čitati o tome kako se sukobljavaju totalno različiti osećaji u jednoj osobi.
Živeo sam za momente poput kada Aleksei i njegova majka prave od pentagona šalu. Osećao sam se intimno povezano sa njima. Ti momenti su mi ulivali nadu. Još jedan momenat koji mi je veoma drag jeste kada ga majka pita „Aleksei, kako ćeš se ti mene sećati?“. A onda nešto kasnije on iskazuje žaljenje što sam to nije rekao nego je čekao da ga ona pita. Prisnost može da skroz izmeni ljude iznutra na najrazličitije moguće načine. Leto kad je mama imala zelene oči je dokaz tome.
I za kraj ću ostaviti jednu maminu rečenicu, kao neku vrstu lekcije sinu. A može se primeniti i na sve nas:
Da voliš i da kupuješ zvezde, a ne okovratnike od nerca.
Tatjana Cibuleak
Skinite zvezde sa neba voljenima.
Izdvojeni citati:
Ako više žuriš, vreme prolazi sporije.
Tatjana Cibuleak
Jedna lepa slika sadrži doživljaje, mirise i uspomene koje traju danima.
Tatjana Cibuleak
Svaki se raspust završi, svaka boja izbledi.
Tatjana Cibuleak
O smrti razmišljaš samo kad umireš.
Tatjana Cibuleak
Zaborav nije obavezno loša stvar.
Tatjana Cibuleak
Detalji o knjizi:
Knjiga: Leto kad je mama imala zelene oči (Vara în care mama a avut ochii verzi)
Autor: Tatjana Cibuleak (Tatiana Țîbuleac)
Izdavačka kuća: Dokaz
Godina izdanja: 2016. (srpsko izdanje 2023.)
Žanr: Drama
Kako sam saznao za knjigu: Video sam je na instagram stranici izdavačke kuće
Omiljeni lik: Majka
Najmanje omiljeni lik: Otac
Ocena: 10/10