Ne dešava mi se često da se u nekoj knjizi toliko prepoznam kao sada. Imam osećaj kao da sam izronio iz nje, da je ona ogledalo mnogih mojih misli i načina razmišljanja. Imam osećaj kao da je ovo knjiga za grljenje, roman koji poziva na grljenje. I sam naslov Voli me više od svega na svijetu mi se čini da je mnogo više od simbolike, da ima mnogo značenja. I zato nije čudo što sam se pronašao u mnogim njegovim delovima, baš poput:
Osjećati. I osjećati. I osjećati. Koliko god duboko mogu. To će mi postati životna opsesija. I snažna potreba. — Voli me više od svega na svijetu, Mira Furlan
Baš dugo mi je ovaj roman na listi za kupovinu, ali obično je bivalo nešto preče. Na kraju sam, sasvim neplanirano prilikom decembarske Noći knjige otišao i kupio ovaj roman. To je bio momenat kada sam odlučio da je vreme da ga pročitam i nema više odlaganja. Nisam se pokajao.
Ono što bih posebno istakao je da je knjiga kod nas objavljena na hrvatskom jeziku (ili je to možda srpskohrvatski, kako je Mira istakla da ga je učila). Odnosno da roman nije preveden na srpski jezik posebno, s obzirom da je original izdat na engleskom jeziku, tj. Mira je knjigu pisala na engleskom jeziku.
Sam roman je toliko divan da mi se na kraju čini prekratkim. Želeo bih još, hoću još, da mi je još, još još. Nije mi bilo dosta Mire Furlan i onoga što ima da kaže pa sam pretraživao internet u želji za njenim intervjuima. I bilo je vrlo prijatno iskustvo čuti joj glas, način na koji priča, smeh između rečenica, videti ponovo njeno milo lice. Kada su u pitanju njene uloge najviše je pamtim po scenama iz serije Bolji život.
Zbog te serije je pamtim kao prijatnu i ljupku, tihu osobu, nežnu, punu ljubavi i razumevanja. Da, svestan sam da sam na osnovu uloge izgradio čitavo mišljenje o njoj kao osobi koje može biti totalno suprotno od istine. No, ovaj roman me je uverio da sam ovog puta u pravu. A ono što mi mnogo znači je da sam se u nekim rečenicama i pronašao.
Želja da se sve razume
Ah, ta stara potreba za čistim raspletima, za sretnim završecima, za ljudima koji govore: „Žao nam je, bili smo u krivu. Molimo, oprostite nam.“
— Voli me više od svega na svijetu, Mira Furlan
Da, upravo sam i ja takav. Skoro sam imao situaciju kada sam po ne znam koji put pokušao da razumem prekid odnosa sa jednom osobom koju sam smatrao bliskom. Nisam nužno želeo da budemo u kontaktu, ali sam želeo neki dostojanstven i prijatan završetak.
Srećni završeci ne postoje, baš kao što je i Mira tvrdila. I zato sam se valjda pronašao i u:
Nakraju ću postati majstor te posebne discipline, sve u svojoj očajničkoj želji da sve usrećim, a da nikoga ne naljutim. To će se pokazati kao savršeni način za stvaranje kaosa u svim odnosima, kako privatnim tako i profesionalnim.
— Voli me više od svega na svijetu, Mira Furlan
Nemam nameru da pravim paralelu između nas dvoje ili da pokušavam sebe prikazati kroz Miru. Želim samo da istaknem da osećam njene rečenice i smatram da je razumem i kako se osećala.
Zaista imam utisak kao da sam je poznavao, kao da sam ovu priču slušao od nje lično, da je sedela preko puta mene i pričala mi sve ovo. Tačno mogu da „čujem“ njen glas dok čitam izdvojene citate ponovo.
Porodične fotografije
Dopada mi se način na koji otvara roman – porodičnim fotografijama. Dopada mi se kako upoznajemo njene roditelje i njihovu pozadinu. Sa takvim poreklom, sa takvim ljudima, nije ni čudo što je Mira naučena da ne zauzima stranu.
Zapravo, onda je tako odgajana i mislim da je to velika vrlina koja je nju, nažalost, puno koštala. I na kraju, veoma mi se dopada što je ona ostala svoja i ostala pri svome. A to će više puta i podvući kroz roman.
Kroz ovu autobiografiju Mira je više nego otvorena, nije imala zadršku i nije se libila da kaže šta misli. Dopao mi se njen način pripovedanja događaja, kao i njen način opisivanja istih. Na momente mi je bivalo i šokantno kako je pojedine stvari opisivala.
No, mislim da se jasno vidi od početka da Mira ne drži stranu, nikakvu, ničiju, Mira je samo posmatrač događaja i piše o njima sa strane.
Svedok jednog vremena
I baš zato bih se usudio da kažem da roman Voli me više od svega na svijetu nije samo autobiografska priča. Ovaj roman je svedok jednog vremena, jednog naroda (ili više naroda, kome se tako više dopada). Ona nije pisala samo o sebi, pisala je i o svetu oko sebe, o ljudima. Pa tako Mira definiše „tipičnog Balkanca“ i rekao bih da se stvari nisu previše promenile ni danas:
Tipični Balkanac ne vjeruje ženama, posebno ne onim „zgodnima“. Što su ljepše, to lošije prolaze. Što više stoje, to će ih dublje povući. Tretira ih se bez milosti, ljubavi ili poštovanja. Sklon zlostavljanju, uvjeren da je u pravu, takav muškarac smatra da je njegova sveta dužnost „kazniti“ ženu. Zbog čega? Ona je kriva zato što je žena. U očima Balkanca sam pojam „žene“ u svojoj srži ima prizvuk drolje. Kao ideja, Žena je ili idealizirana ili klevetana. Muškarci funkcioniraju na temelju stare, izraubane dihotomije dvaju ekstrema: obožavana sveta djevica i omražena pala bludnica. Čini se da nema ništa između. Balkanac obožava svoju majku, ali tuče svoju ženu. Glumice u cjelini najsumnjivija su sorta.
— Voli me više od svega na svijetu, Mira Furlan
Isto tako, osvrnuće se više puta i na svoj odnos prema Zagrebu i Beogradu. Pričaće o tome zašto je radila u oba grada i koliko ih je volela. I na kraju, nije se mogla nigde svrstati ili kako je ona rekla – ona pripada svima.
Pričaće o gubicima, o odlascima, o borbama, o tome kako je videla svet i državu u kojoj je živela. Dopalo mi se što se dotakla svega i što je u svemu tome bila iskrena i direktna. Jednostavno me dojmilo.
Kada je u pitanju istorija moram da priznam da nisam neki vrsni poznavalac. U školi sam je voleo samo u obliku slušanja priča o događajima, ali mi učenje iste nikad nije bilo zabavno. Nisam ni voleo to. Shodno tome, ne čudi što ne bih znao da odgovorim puno na neke stvari, ali…
Upravo ovaj roman mi ja malo zagolicao radoznalost da bih možda mogao da istražim dešavanja sa početka devedesetih godina prošlog veka. Ipak, nametnulo mi se jedno pitanje. Gde bih mogao naći verodostojne izvore da iz njih saznam o ovim događajima? Da li oni postoje?
Svaka strana će pričati neku svoju priču, ali mene ne zanimaju strane, neću da ih zauzimam. Voleo bih samo sa strane, objektivno, da pročitam o sledu događajima, da budem upućen. A možda samo to treba pustiti i pokušati živeti u miru i slozi, poštovati i saosećati.
I to je ono što je Mira nama dala, kako za to i za sve ostalo – priču iz svog ugla koji je nepristrasan i povremeno bolan. Ne mogu zamisliti bol koju je imala, a opet je osećam. Bila je toliko velika glumica, toliko sposobna da odglumi razne uloge, a opet obeležena nečim što nije njeno delo. Pretužno.
Zagreb
Dok sam čitao prvu četvrtinu romana mogu da kažem da sam bio iznimno srećan što čitam o Zagrebu. Zagreb je grad u koji sam se zaljubio već na prvi susret. Jedna od meni najbliskijih osoba je rođena i živi tamo. Do sada sam tamo bio dva puta i uveliko se radujem ponovnom odlasku.
I pomalo sam ljubomoran na sve one koji tamo žive i mogu tačno da znaju gde su određene lokacije koje je Mira kroz roman spominjala. Na momente imam želju sledeći put kad odem prođem pešice kroz grad tim mestima i upoznam grad iz tog ugla.
Zanimljivo mi je da sam sličan osećaj imao dok sam čitao Semper idem čija se radnja povremeno odvijala, takođe, u Zagrebu. I oba su romana autobiografska, oba su divna i oba vrlo emotivna i velika. I ne mogu da opišem koliko mi je drago što sam pročitao ovaj roman. Mislim da će ovo biti knjiga kojoj ću se vratiti. Ne skoro, ali za desetak godina, kada život malo proteče. I tako iznova dok god budem mogao da čitam.
Ono što ostaje
Ono što je moj najveći utisak o Voli me više od svega na svijetu su upravo priče o ljudima. Kažu da pojedini ljudi postaju večni kada drugi ljudi pišu o njima. Mira je mnoge na ovaj način učinila večnim. Dopada mi se kako je detaljno opisala baku i roditelje, a potom i svoje prijatelje i porodicu koju je osnovala.
Pomislio sam kako zapravo svi imamo neku priču, pa i neku porodičnu priču i svaka možda ima neku neobičnost u sebi. I zapravo sam shvatio da u poslednje vreme najviše uživam u pričama o ljudima, odnosima i porodicama. Ovo jeste autobiografija, ali ovo je i mnogo više od toga.
Jedan od razloga zbog kog se Mira odlučila da napiše knjigu se spominje u knjizi direktno, mada se mogu i drugi pronaći između redova. Nažalost, nije doživela da vidi knjigu koja je objavljena, ali je meni neizmerno drago što ovakva knjiga postoji.
Voli me više od svega na svijetu je priča o ljudskosti, toplini i slobodi ljudskog duha. Možda u nekima mogu da probude bolne teme, u nekima da izazovu bes zbog opisa pojedinih (nepravednih) događaja. Ali definitivno će nas sve pozvati na ljubav, na saosećanje, na empatiju i toplu reč ili makar osmeh. Često se ispostavi da naše malo može nekom ulepšati dan.
Један одговор