Pre nešto više od mesec dana sam u Vogue Adria saznao da je objavljen prvi roman Monike Herceg. I iste sekunde sam se setio njene zbirke poezije Lovostaj koja mi stoji na polici već neko vreme. Naravno, njen roman Ovdje počinje šuma sam kupio, ali sam ipak želeo da je upoznam prvo kao pesnikinju.
Lovostaj je jedna vrlo nabojita zbirka poezije. Ne mogu reći da sam razumeo svaku pesmu i poentu koju je Monika izrazila kroz stihove, ali mogu reći da sam osetio emotivni naboj kog ima dosta.
Kao neko ko je studirao matematiku nisam mogao a da ne primetim da se često provlače pojedini naučni termini i ideje. Na kraju me nije iznenadilo kada sam saznao da je Monika studirala fiziku. Zapravo mi je bilo vrlo drago. Posebno taj momenat da neko ko se bavi ili se bavio prirodnim naukama može imati dara i da piše, ili se bavi nekom drugom vrstom umetnosti.
Monikin glas kroz Lovostaj je direktan, nekad se čini kao da nožem prolazi kroz meso. A opet, imam utisak da ne bi ni mogla drugačije. Niti treba. Na momente me je oduševljavala, na momente sam zazirao od toga šta ću dalje pročitati.
Sve u svemu, ono o čemu Monika piše je nešto što treba da bude vidljivo i nešto o čemu treba da se priča. Teme koje se provlače kroz pesme nisu nimalo naivne, nažalost su svakodnevne. Svi mi znamo nekog ko je… Ili znamo nekog ko zna nekog ko je…
Netipični su mi naslovi – čini se predugi, a opet imaju svoju funkciju. Jedna od najdražih pesama koju sam pročitao je Marijin monolog za pjesnikinju tijekom zemaljske kave. Kroz naslove su spomenute žene, ali isto tako i razne zvijeri. Tako da nam Monika ne ostavlja puno prostora za razmišljanje na koga se neka pesma odnosi, ili čime je inspirisana.
Monika na vrlo direktan način, bez puno uvrtanja ili pretvaranja, glasno i jasno piše o ženskim pitanjima današnjice, o njihovom položaju i onome što proživljavaju. O tome šta se od njih očekuje, kao i šta im se sve nameće. Nema sumnje, da je (bar za mene) ovo jedinstven glas na domaćoj sceni i veoma se radujem romanu Ovdje počinje šuma koji ću čitati vrlo uskoro.