Čini mi se da odavno nisam pročitao dobar triler. Kad kažem dobar triler mislim da mi se pomalo i zgadi, a opet da srce pulsira od uzbuđenja dok ga čitam. I da, da ne mogu da spavam od znatiželje šta će se desiti dalje, a pomalo se i plašim da ga čitam pred spavanje. Sloboda je upravo jedan takav roman.
Još kad je Dokaz objavio korice za ovaj roman bio sam oduševljen (kao i inače), a onda je usledilo čitanje romana. Prošlo mi je kroz glavu kako ove crvene korice malo odudaraju od prethodna tri dela, daju jači utisak, svetlije su, privlače pažnju. Ipak, ovo je jedan krvav roman i shvatam da nije ni moglo drugačije. Uživao sam i u prethodna tri dela ovog serijala Berger i Blum, ali Sloboda je brutalan roman.
Glavni junaci priče su nam već poznati, čitali smo o njima u prethodna tri dela serijala. Ipak, nalaze se u totalno novim okruženjima i to biva pomalo neobično. Uz to, iako je u tom smislu nastavak, priča se ne nastavlja na prethodno, već je nekako zasebna celina, što omogućava da se lakše isprati radnja.
Dopadaju mi se i prelazi između poglavlja i sa toka na tok radnje. Ipak pratimo više tokova i možda će delovati konfuzno u startu, ali na kraju se sve lepo uklopi. Najveći izazov mi je bio da zamislim „metre evra“ koji se spominju u knjizi. I taj deo u romanu sa evrima mi je toliko napet i dobar, da bih voleo da vidim na filmu celu priču.
Obično neka reč ima svoje značenje i teško se može zamisliti drugačije. Ipak, ovde postoji sloboda koja je sve samo ne to. Putevi koji će nas voditi oko te slobode, a onda i u samu srž su dugi, veoma krivudavi i ostavljaju bez daha. Likovi su originalni, a Arne je uspeo da napravi takvu zavrzlamu u glavi čitaoca. U jednom trenutku nisam bio siguran da li će sve ovo imati smisla na kraju, toliko se račvalo i priče su išle na više strana da nisam video ništa zajedničko za njih. Ipak, uz više dobrih preokreta, svi ti putevi su se susreli u jednom čvoru.
A čvor, taj čvor je priča za sebe. Kako se priča privodila kraju tako sam osećao ušuškanost, pomalo mi se vid maglio od suza. Ipak se završilo ne tako loše. A onda poslednjih nekoliko rečenica. Izvrnuo mi se stomak. A upravo takve stvari obožavam u knjigama, ma koliko me isto tako i nervirale. Definitivno je ovo jedan od mojih omiljenih trilera i veoma se radujem nastavku istog.
Један одговор