Nekako uvek želimo da nam početak bude dobar, da bude kvalitetan i sadržajan. Shodno tome, odlučio sam se za roman Peščani sat koji obećava već samom svojom strukturom priče. Kad ga uzmete u ruke i poželite da pročitate sinopsis na poleđini dočekaće vas iznenađenje – ista korica ali druge boje i ako se zagledate u peščani sat u sredini, primetićete drugačiju kuću.
Na onutrašnjoj strani (sa obe strane) pronaći ćete kraći sinopsis za tu knjigu ali i jednu bitnu naznaku. Ove dve priče su povezane i pojedini odgovori se mogu dobiti u onoj drugoj priči. Osim toga, ne piše eksplicitno, ali vi birate koju ćete priču prvo pročitati. Da li će to biti priča smeštena u Eseksu u 1881. godinu ili onu u Kaliforniji iz 1939. godine. Moj izbor je bio iznad napisanim redosledom i nisam se pokajao.
Kada su u pitanju romani nestandardne strukture više puta sam do sada spomenuo roman Pogledaj me u oči. To mi je jedan od najdražih romana ikada. I upravo on me je motivisao da pročitam još neki roman koji se bavi tako nekom strukturom. Na početku oba dela stoji da je u pitanju tête-bêche roman, gde se daje i objašnjenje za ovakav tip romana. A što je još zabavnije, u obe knjige se kroz samu radnju provlači isti pojam.
U osnovi, ovo je triler. Kako radnja odmiče tako ste sve više uvučeni u nju a pitanja se samo gomilaju. Kada pročitate jedan deo shvatićete da niste dobili odgovore na sva pitanja, pa ćete požuriti da pročitate drugi deo. A onda će se desiti ista stvar.
Mogu da opišem i da je ovo priča u priči, pa u još jednoj priči. I čitalačko iskustvo je u najmanju ruku vrlo zanimljivo i neobično. Ali moram da istaknem da sam uživao i da mi je drago da sam ovim romanom započeo 2026. čitalačku godinu.
O radnji ne bih puno pričao, jer ne volim da otkrivam detalje, ali nekako mislim da je bolje prvo čitati Eseks pa Kaliforniju, mada ne mora da znači da bi bilo loše iskustvo čitati obrnuto. Više je misterioznih likova koji će ponekad ići i na živce. Ono što mi se posebno dopada je vreme radnje i taj momenat kada mobilni telefoni ne postoje. Fiksni telefoni gotovo da ne postoje i onda je sama komunikacija bila drugačija.
Uz to, autor je vrlo vešt u opisivanju prirode, vremena i atmosfere, pa je bilo više momenata prilikom čitanja da sam se osećao u skladu sa tim opisima. Ono u čemu je bio više nego uspešan su mračne tajne porodice ali su one isprepletane kroz više generacija.
Na kraju, kako se Peščani sat okreće, tako više nećete biti sigurni šta je stvarnost, a šta izmišljotina. I u tome je posebna moć ovog romana. Prošle godine je Rubin objavio roman Vodopad koji se sastoji od četiri nezavisna dela/knjige/priče i nadam se da će vrlo uskoro biti preveden kod nas. On je svojevrsni nastavak ovog romana, ako sam dobro razumeo.
Један одговор