Zbirku poezije Van sezone Martine Kuzmanović sam dobio od veoma dragog druga Đorđa Simića (@odiozan). A verujem da je mnogima poznat kao autor zbirki pesama Pitomi vulkan i Bili smo dobri momci.
Nisam neko ko čita puno poeziju, kao što se može videti po mom blogu. Ipak, povremeno volim da se upustim u poeziju, jer smatram da je ona vrlo lepa vrsta književnosti. Često se desi da u tim stihovima, koji su ponekad i veoma kratki, pisac uspe da dočara neko osećanje, da prenese čitav univerzum emocija ili događaja.
Već neko vreme sam priželjkivao da pročitam neku zbirku poezije. Ali uvek sam stao pred izborom za koju da se odlučim i na kraju odustao. Ovog puta sam zastao pred ovom zbirkom, ni sam ne umem da opišem šta me tačno privuklo u vezi nje. Iz sinopsisa nisam otkrio puno, osim detalja da je već napisala roman Ovo telo je hotel koju već duže vreme priželjkujem da pročitam.
Kada sam počeo da čitam, zbirka mi je bila pomalo neobična, ali je budila u meni lepa osećanja. Moram da priznam da je vrlo pitka, odnosno da se lako čita. Najveću pohvalu ova zbirka treba da dobije što uz lako čitanje dolazi i velika mašta. Odnosno, što sa vrlo malo reči Martina oživljava razne slike veoma lako i šareno. Na primer, prva strofa koja otvara zbirku:
oljuštene fasade nalik na alge
— Van sezone, Martina Kuzmanović
umorni pušači na balkonima
modrocrvena zavesa
na štoku od vrata
osušen veš na žici
žega
Sa ne tako puno reči Martina stvara atmosferu oko vas i može sve da se zamisli, ceo svet koji vas okružuje. I mogu slobodno da kažem da je cela zbirka takva – možete da zažmurite, zamislite i osetite. To je lepota ove zbirke.
Ako bih hteo da opišem ovu zbirku u jednoj reči to bi bila reč – detalji. A ako bih hteo da je opišem jednom rečenicom, to bi bila – Van sezone je zbirka pesama koja vas uči da cenite detalje. Protagonistkinja ove zbirke je neko ko veoma obraća pažnju na detalje. Ne sudi o njima, već ih samo primećuje, poput ljubičastih naočara. Tim detaljima ona slika čitavu priču, čitav prostor.
Mislim da je najveća lepota ove zbirke upravo u tim detaljima i nekako je doživljavam baš kao odu detaljima. Siguran sam da se nekad i sami kad se trudimo oko nečega, poput našeg izgleda, našeg profila, neke fotografije ili poklona za prijatelja. I tada se trudimo oko nekih detalja koji su verovatno sitni, možda i gotovo neprimetni, a opet mogu mnogo toga da opisuju i predstavljaju.
Rekao bih da nam Martina govori da više obraćamo pažnju na detalje, da ih više cenimo i da se trudimo da ih više primećujemo. Baš kao što je već neko rekao – lepota je u detaljima. A ja ću dodati samo da je u tome lepota i ove zbirke.
Један одговор