Od prvog susreta sa Bakmanovim knjigama sam se zaljubio u njegov način pisanja. Nije bilo upitno da li ću da nastavim da ga čitam, već kada. I dalje mi se često mota Slika s morem u glavi i zapravo u poslednje vreme najčešće tu knjigu poklanjam drugima. I sada je na red došao roman Uznemireni ljudi.
Bakman ima tu sposobnost da od ozbiljnih situacija pravi komične i obrnuto. U jednoj rečenici napravi preokret a onda još jedan i to tako suptilno i neosetno. A za posledicu obično ima da se nasmejem. I to radi odlično. Rekao bih da je Bakman dobar za moj nervni sistem.
Radnja ovog romana se najvećim delom odvija u stanu jednog manjeg gradića koji je na prodaju. Pljačka je pošla naopako, a pljačkaš u begu zapravo završava u stanu. U tom stanu se upravo odvija razgledanje jer je stavljen na prodaju. Oni koji gledaju stan postaju taoci. I to kakvi taoci!
No, i sam Bakman kaže da ovo nije roman samo o tome, ovo je roman i o mostu i o jednom drugom čoveku, ili pak mladoj devojci. Ovo je roman i o ocu i sinu koji imaju neki svoj vid komunikacije za pojedine stvari. Svi oni na momente nerviraju, a opet su toliko divni da poželite da ih zagrlite.
Ovo je i roman koji pruža izuzetne životne lekcije između redova. I, pomalo komična, ali sjajna metafora je ono što opisuje koliko je život u doba interneta lep.
Istina je naravno u tome da ljudi, da su zaista toliko srećni kao što izgledaju na internetu, uopšte ne bi provodili to silno vreme na internetu, jer nijedna osoba koja je provela zaista lep dan neće polovinu tog dana posvetiti fotografisanju sebe. Svako može odgajiti mit o sebi ako ima dovoljno đubriva, pa ako trava izgleda zelenije sa druge strane ograde, to je verovatno zbog toga što je puna sranja. — Uznemireni ljudi, Fredrik Bakman
Dopada mi se i raznovrsnost likova. Dopada mi se i što Bakman (ne po prvi put) gradi narativ priče tako da imate utisak da ste pohvatali sve konce, a onda on preokrene celu situaciju. I to je super primer kako su ljudi duboki okeani, i da to što prvo saznamo o njima je tek površina i ne mora da znači ništa, imaju dubinu o kojoj pojma nemamo. Tako Zara deluje nepristupačno od starta, a Ana-Lena smotano i dosadno. Sve su samo ne to.
Jedan od misli koje su mi izazvale osmeh na lice, ali u onom pozitivnom smislu je:
On kaže da se čovek obično oženi onom koju ne može da dokuči. I zatim posveti život pokušajima da uspe u tome. — Uznemireni ljudi, Fredrik Bakman
Nisam do sada čuo ovako nešto, ali mi je vrlo simpatično.
Još jedna tema kojom se roman Uznemireni ljudi bavi jeste suicid. I sama tema kao tema jeste teška, ali Bakman je obrađuje na jedan drugačiji i dobar način. Pogrešno je reći pozitivan, čak i „dobar“ možda nije prava reč. Ipak, dopao mi se pristup.
Dopada mi se i to kako nam kroz razne prizme posmatranja likova govori o jednom događaju. I o uticaju koji može imati na mnoge ljude iz okruženja. Na one koje znamo, ali i na one koje ne znamo. Uostalom, sve što radimo uvek ima uticaja na druge, samo je pitanje koliko smo mi toga svesni zapravo.
Zvučaće kao otrcana fraza, ali zaista verujem da niste sami. I isto tako verujem da u vašem okruženju postoji neko ko bi vas saslušao i pokušao da vam pomogne, samo možda nije svestan da vam je potreban razgovor ili pomoć. Pričajte.
U krajnjem slučaju, ako mislite da nemate nikoga u okruženju sa kim možete da pričate, uvek imate na raspolaganju:
- SOS linija za prevenciju samoubistva – možete pozvati na broj 011 7777 000. Linija je otvorena 24/7. ili
- Centar Srce – možete pozvati svakog dana od 14h do 23h 0800 300 303, pisati mejl na vanja@centarsrce.org ili putem chat-a na njihovom sajtu centarsrce.org.