Ova knjiga je baš dobar primer zašto volim posvete. Nisam ni razmišljao o tome kad sam je kupio ili kad sam je video. Međutim, posveta je bila u njoj i zapravo roman Tamo gde rakovi pevaju je poklon za 30. rođendan od dve drugarice. I zato uvek pišite posvete!
Zanimljivo mi je da su me prva poglavlja koja pretežno dočaravaju atmosferu mesta i močvare podsetila na hladnoću koju sam osetio dok sam čitao roman Poslednji sneg. A onda mi je bilo zanimljivo to što sam taj roman okarakterisao kao „mračnu, jezivu, hladnu priču poput močvare u jesen“. Isto mogu da kažem za ovaj roman.
Ono što mi je najzanimljivije u vezi sa ovim romanom je što se radnja odvija pre više od pedeset godina pa nema mobilnih telefona, mejlova i slično. Volim da čitam romane iz tog nekog vremena, uvek su mi zanimljivi. A sam roman je počeo da mi bude zanimljiv tek negde od polovine. To znači da sam čitajući prvih stotinjak stranica u nekoliko navrata razmišljao da odustanem od ovog romana.
Kada se radnja razradi onda postaje zanimljivo. Sama naracija priče je zanimljiva – pratimo dva toka radnje koja se prepliću jedan počinje 1952. gde upoznajemo šestogodišnju Kaju, a drugi počinje 1969. godine kada se dešava ubistvo. I zapravo prvi tok nam predstavlja Kaju i služi da je bolje upoznamo, ali će i tu doći do nekoliko bitnih događaja koji će postati bitni nakon ubistva za koje upravo Kaja biva optužena.
Meni se roman Tamo gde rakovi pevaju i nije toliko dopao. Nekako mi je preusiljen u nekim delovima, u drugim manje realan, nekako mi je bio čudan. Jedino što se dešava je da se budi radoznalost negde od polovine romana u vezi sa počiniocem ubistva. Iako ovde nismo sigurni da li je ubistvo ili nesrećni slučaj. Ipak, desilo se da sam dobro pretpostavio kraj što mi je umanjilo užitak. Volim kad nisam u pravu.
U romanu ima i nekih dobrih delova, dosta se govori o samoći i usamljenosti. Kaja je neko ko je odrastao sam okružen prirodom. Ona se stopila sa njom, postala deo nje i počela savršeno da je razume. O tim delovima je pisala Jasmina u okviru sekcije Gost post i izdvojila više citata koje možete pročitati u njenom tekstu – Delija Ovens „Tamo gde rakovi pevaju“ (Vulkan).
Један одговор