Delija Ovens „Tamo gde rakovi pevaju“ (Vulkan)

2K

Priča o tajnama koje ljubomorno čuvamo

„Tamo gde rakovi pevaju“ je roman za koji sam čula još  prošle godine, uz to sam nekoliko puta nailazila i na preporuke, ali tek sada je došao u moje ruke. Roman je prepun različitih emocija, a priča vas vuče da saznate šta će se dalje desiti i ne dozvoljava vam da ga ostavite. U njemu se smenjuju  poglavlja o  neobičnom odrastanju jedne devojčice i misterioznog ubistva mladića. Žanrovski  je neodređen, u njemu ima  drame, romanse i trilera.

O autorki romana sam pročitala da je zoolog i da je od malena volela prirodu i boravila u njoj. I njena junakinja ima posebnu vezu sa prirodom. Osluškivaće je, povezivaće  se sa njom, učiti i čitati iz nje i, zahvaljući njoj, stvaraće čuda.

Ova  dirljiva knjiga govori o odrastanju, moći prirode i ljubavi. Priča nas vodi kroz detinjstvo i odrastanje devojčice Kaje Klark, koja je sticajem nesrećnih okolnosti ostala da živi potpuno sama u kolibi, u močvari.

Zamislite ostavljenu devojčicu koja mora postati snalažljiva i hrabra da bi opstala na ovom svetu. Devojčicu koja živi u strahu, koja se skriva od ljudi i svojih vršnjaka, osećajući se odbačeno  i iznevereno. Ista ta devojčica odrasta uživajući u močvari i njenim stvorenjima, svakoj biljci, ptici, peru i skoljci.

Kako bude odrastala nailaziće na sve veće izazove. Jedan od njih je i ljubav. Njena lepota  privući će pažnju dvojice mladića, Tejta i Čejsa. Obojica će joj u nekom trenutku ispuniti život, i obojica će možda biti pravi ili pogrešan izbor. Divićete se ovoj junakinji, radovati se sa njom, uživati u lepotama prirode, u malim, ali dragocenim stvarima, ali i patiti i biti ljuti.   Kada se desi ubistvo lokalnog mladića Čejsa, stanovnici grada posumnjaće  na devojku iz močvare. Da li je ona to učinila i, ako jeste,  zašto je? Na vama je da otkrijete, a ja vam od srca preporučujem ovu knjigu.

Srdačan pozdrav!
Jasmina

Tamo gde rakovi pevaju Delija Ovens

Izdvojeni citati:

Kada je istrčala na trem, Kaja je ugledala svoju majku u dugoj braon suknji, kako odmiče niz peščanu stazu u cipelama sa štiklama. Jedinim koje je imala za izlazak.Videla je i plavi kofer koji je mama nosila u ruci. Kaja je obično znala da će se mama uskoro vratiti,  noseći meso umotano u braonkast papir. Ali mama nikad nije išla u kupovinu u cipelama od aligatorove kože, niti je nosila kofer.

Delija Ovens

Usamljenost je rasla. Bol se uselio u grudi, bol koji ništa nije moglo da olakša. Ni galebovi, ni veličanstveni zalazak sunca, ni najređe vrste školjki. Meseci su se stopili u jednu godinu. Pa još jednu.

Delija Ovens

Život ju je naučio da majstorski zgnječi svoja osećanja, da ih spakuje u tegle i ostavi na policu. Ali samoća ima vlastiti kompas.

Delija Ovens

Čekanje na presudu donosilo je usamljenost drugačije vrste. Pitanje da li će živeti ili umreti još joj nije izronilo u umu, već je ostalo pokopano pod još većim strahom od godina koje će provesti u beskrajnoj samoći, daleko od svoje močvare. Bez galebova, bez mora, na nekom mestu bez zvezda.

Delija Ovens

Idi što dalje možeš, čak tamo gde rakovi pevaju.

Delija Ovens

Da li Vam se svidela ova objava?

Budite u toku sa novim objavama na blogu.

Sačekajte trenutak...

Hvala Vam što ste se prijavili!
Proverite Vaš inbox ili spam/junk za mail dobrodošlice!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Like
Close
Petrov svet Tiny Salt theme © Copyright 2020. All rights reserved.
Close