U poslednje vreme u ruke mi dolaze knjige izuzetnih pisaca iz regiona. Nižu se dela Bekima Serjanovića, Rumene Bužarovske, Lane Bastašić, Miljenka Jergovića i Zorana Ferića. Šta god da izaberete od ovih pisaca, sigurna sam da ćete uživati u njigovim delima.
Roman „Kalendar Maja“ Ferić je napisao 2011. godine. Pre ove, iako je kasnije napisana, čitala sam „Na osami blizu mora“, ali moram priznati da je jači utisak na mene ostavio „Kalendar Maja“.
Najpre mi je bila zanimljiva naslovna sintagma u kojoj se pominje staro indijansko pleme. Ferić nije pisao o Majama, mislim da je akcenat bio na reči kalendar, bez kog je život nezamisliv i preme kome ga planiramo. Zato bih rekla da je ovo roman o vremenu. Onom koje teče i brzo prolazi, a koje želimo da zaustavimo i tako izbegnemo susret sa smrću, koja je neminovna. Ovde to vreme želi da zaustavi jedna generacija zagrebačke Gimnazije, tako što odlučuje da ponovi svoje matursko putovanje brodom.
Roman ima dva vremenska toka – sadašnjost i prošlost. U sadašnjosti pratimo putovanje dvanaestoro penzionera među kojima se izdvaja glavni junak Tihomir. S obzirom da njegov život pratimo od ranog detinjstva, mogli bismo reći da je ovo bildungsroman, ali uporedo ide i ljubavna priča Tihomira i Senke koji su povezani neobičnom i burnom vezom od gimnazijskih dana.
Roman je pun života i smrti. Smrt se često vezuje za glavnog junaka – od pogrešno uručenog pisma koje obaveštava o smrti bližnjeg, nesreće u kojoj gine njegov blizak prijatelj u detinjstvu, pa majčina bolest i smrt… Pratimo i odnose sa ocem, prijateljima, prva iskustva sa prostitutkama, ljubav sa Senkom i, nažalost, brojna razočaranja koja mu ona donosi. Tu su i životi ostalih likova, njihove patnje ali i zadovoljstva.
Ono što još čini sjaj ovog romana je i priča o moru i svi opisi koji uz more idu, ali i priča o Zagrebu i okolnim mestima.
Mnogo toga je Ferić prikazao u ovom romanu: porodične i međuljudske odnose, tragedije junaka, prevaru, žudnju, ljubav…Priče su vešto povezane, pune iznenađenja i drže pažnju, tako da se roman čita u dahu iako ima dobrih šeststo sezdeset strana.
Preporuka, od srca!