Klub ubistava četvrtkom (Ričard Ozman)

2K

Knjigu Klub ubistava četvrtkom sam video na Instagram profilu izdavačke kuće Vulkan kao najavu da će uskoro biti u prodaji. Već sam naslov mi je bio interesantan, pa i ta lukava lija koja nas posmatra jednim okom. Sinopsis je još više doprineo da se zainteresujem za ovu knjigu, jer je delovalo kao nešto drugačije od svih trilera koje sam pročitao (što i jeste na neki način!).

Najiskrenije, prvih desetak poglavlja su mi delovala konfuzno u tolikoj meri da sam se dvoumio da li da nastavim sa knjigom ili ne (nastavite!). Sam način pisanja mi je bio čudan u smislu da nije ceo roman u određenom licu prvom ili trećem, već se nekako prepliće u trećem licu, ali povremeno kao da se autor obrati nama ostavljajući neki komentar. I onda na momente nisam bio siguran da li se to stvarno autor obraća meni ili ne. Izuzetak su poglavlja naslovljena sa Džuls jer ona predstavljaju delove iz njenog dnevnika.

Međutim, nisam se dao prevariti, već sam nastavio da čitam Klub ubistava četvrtkom. Posle tih desetak poglavlja dešava se ubistvo i postaje veoma zanimljivo. Već na osnovu sinopsisa smo upoznati da će u rešavanju počinjenog ubistva da učestvuje i određena grupica penzionera. Oni su stari oko osamdeset godina i veoma su živahni i sa njima se ne izlazi lako na kraj. Postoje momenti sa njima koji su mi bili smešni.

Sinopsis nam govori da se dešava jedno ubistvo, a zapravo (mali spojler ali nije strašan!) se dešavaju dva ubistva i pronalazak jednog zakopanog tela staro nekoliko decenija. A onda se javlja pitanje da li su te tri smrti povezane. Deluje da nema smisla, ali sve opcije su otvorene. Takođe, deluje da su dva skorašnja ubistva povezana, ali možda, zapravo, i nisu? Osim te tri misterije bilo ih je još koje neću spominjati. Ovo je knjiga od tristotinjak stranica koja je puna misterija koje su nezamislivo isprepletane da do samog kraja niste sigurni u razrešenja tih misterija i to će zapravo biti dovoljno da zaboravite onaj dosadan početak i prepustite se čitanju.

Kada pričamo o glavnim likovima, ovim slatkim živahnim penzionerima, negde verovatno većina ima viziju kako penzija znači priprema za onaj svet. Radio si, zaradio i sad prosto se još malo mučiš i patiš i to je to. Ova knjiga opovrgava tu viziju, odnosno tu misao, zato što ovde vidimo da su ovo penzioneri koji imaju oko 80 godina i da su veoma živahni, živi, veoma se raduju životu i uživaju u njemu, našli su neke svoje zanimacije i time se bave. Tako da penzija ne znači da je kraj blizu, što su oni i pokazali. Zaista bih voleo da ako dočekam te neke poznije godine budem živahan kao likovi iz ove knjige i da imam toliko snage da se radujem životu i svemu što on donosi.

Prateći priče tih penzionera provlače se i emotivne priče nekih od tih likova. One su opisane na po nekoliko strana bez patetike i uglavnom su to divne priče o ljubavi života i životnim saputnicima i kolika je snaga ljubavi. Sigurno je da nećete opravdati sve postupke pojedinih likova zbog njihovih ljubavi, ali verujem da ćete moći bar delom da razumete zašto su to radili. Možda je dovoljno reći da nas ljubav tera na razne ludosti.

Sve u svemu, početak jeste malo sporiji i biće možda malo problematično krenuti, ali posle toga ćete sigurno uživati. Super je za one koji vole misterije i ubistva a da nema krvi. Takođe, policijska istraga nije u fokusu, tj. samo se neophodne stvari provlače kroz roman, ovo je baš priča iz ugla tih živahnih penzionera. Ovo jeste triler, ali ga ne bih baš okarakterisao tako. Pre bih rekao da je ovo drama sa elementima trilera i to ga među trilerima sigurno čini bar malo drugačijim od većine. Da li je najbolji? Definitivno nije, ali je vrlo zanimljiv i neobičan u dovoljnoj meri da će vam držati pažnju do kraja.

Izdvojio bih još jednu zanimljivost. U pitanju je sistem koji koristi Elizabet kako bi bila sigurna da je memorija i dalje dobro služi. Naime, ona ima notes u koji postavlja pitanje u vezi sa nečim što se desilo, što je videla ili čula tog dana i na dnu stranice napiše odgovor. Dve sedmice kasnije se vraća na to pitanje i kad odgovori proveri da li je odgovor tačan. Na taj način zna da joj je memorija još uvek u punoj snazi.

Izdvojeni citati:

Ponekad moraš da znaš kada da platiš.

Ričard Ozman

Možeš da daš sebi samo određen broj sloboda pre nego što i najmirniji i najracionalniji čovek pukne.

Ričard Ozman

Toni nije verovao u sreću, on je verovao u naporan rad.

Ričard Ozman

Nešto ćete na kraju uvek srediti.

Ričard Ozman

Uvek znaš kada ti je nešto prvi put, zar ne? Ali retko znaš kada ti je poslednji put.

Ričard Ozman

Ako ne zaplačete ponekad, na kraju ćete stalno plakati.

Ričard Ozman

Tvrdoglavost je dobra osobina kada si u pravu, a slabost kada grešiš.

Ričard Ozman

Uvek traži mesto gde se ništa ne dešava, jer se tu nešto dešava.

Ričard Ozman

Tuga utiče na ljude na različite načine.

Ričard Ozman

Detalji o knjizi:

Knjiga: Klub ubistava četvrtkom (The Thursday Murder Club)
Autor: Ričard Ozman (Richard Osman)
Izdavačka kućaVulkan
Godina izdanja: 2020. (za srpsko izdanje 2021.)
Žanr: Triler, Drama, Misterija

Kako sam saznao za knjigu: Video sam je na Instagram profilu izdavačke kuće

Omiljeni lik: Elizabet
Najmanje omiljeni lik: Maki
Ocena: 8/10

Utiske o tematski sličnim romanima možete videti ovde.

Da li Vam se svidela ova objava?

Budite u toku sa novim objavama na blogu.

Sačekajte trenutak...

Hvala Vam što ste se prijavili!
Proverite Vaš inbox ili spam/junk za mail dobrodošlice!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Like
Close
Petrov svet Tiny Salt theme © Copyright 2020. All rights reserved.
Close