Već dok sam čitao knjigu javila mi se ideja kako da započnem tekst. Pa onda se rodila još jedna. I na kraju još jedna. I, konačno, na samom kraju započinjem ovaj tekst na skroz četvrti način, jer nisam mogao da se odlučim koji mi je od početna tri najbolji način. Ipak, sigurno ću sve što sam želeo reći u uvodu reći i ovako. No, za početak – ljudi, čitajte roman Prijelazi!
Za ovaj roman sam čuo od Ive (@bibliovca, bibliovca.com) i to u njenom podcast-u koji je pokrenula (možete ga preslušati na dnu teksta), ali nažalost nije nešto puno snimala (ili bar objavljivala). Nadam se da će se podcast-u vratiti, jer ima puno toga za reći, ali i način na koji priča je dosta pohvalan. Jednostavno ume sa rečima, drži pažnju i na sebi svojstven način priča utiske.
Kako sam video njen logo na korici ove knjige, zainteresovalo me je šta je u pitanju. Bila je veoma ljubazna da mi na to pitanje odgovori. I ovim putem želim da joj se zahvalim što je pronašla ovu knjigu ali i što zahvaljujući njoj i mi možemo da čitamo ovaj roman. Voleo bih da ga neko objavi i u Srbiji.
Utiske sam slušao pre nešto više od dve godine i od tada ih nisam puštao ponovo. Sećam se, dok sam bio u jednom tržnom centru u Zagrebu, da sam se setio da me je jedan roman veoma zainteresovao a da ga nema u Srbiji. Hvala Instagramu na opciji čuvanja postova po folderima. Prijelazi. Nisam bio svestan kakav roman držim u rukama.
Slagaću ako kažem da sam nekad nešto poput ovog romana pročitao. Slagaću i ako kažem da me je skoro nešto ovako opčinilo. Slagaću ako kažem da ovaj roman nije ništa posebno. Ne sećam se da sam ikada u životu čuo sličnu priču. Ili da sam gledao na TV-u. Definitivno ništa slično nisam ni čitao.
Već prva rečenica u sinopsisu – „Ova je knjiga opasna“ golica maštu i obećava. A onda kad knjigu otvorite i krenete od prve stranice nailazite na predgovor. A prva rečenica u predgovoru je „Ja ovu knjigu nisam napisao. Ukrao sam je.“ Još više privlači pažnju. U ostatku predgovora je objašnjenje prve rečenice i tako rečenicu po rečenicu stičete utisak da je u vašim rukama jedno izvanredno i krajnje neobično delo. A utisak vas neće prevariti ni do kraja.
Sledeća stvar po čemu je ovaj roman poseban jeste redosled čitanja. Naime, ovaj roman možete čitati na standardan način – od prve do poslednje stranice, a možete čitati i alternativnim redosledom. Taj alternativni redosled je dat odmah nakon predgovora. U toku predgovora je i objašnjeno po čemu se ti redosledi razlikuju, i šta se dobija kada se čita jednim, a šta kada se čita drugim redosledom. Izbor je na vama.
Meni je bio izazov što u rukama držim jedno takvo delo i odlučio sam se za drugu varijantu. Želeo sam da probam nešto drugačije, nešto što do sada nisam radio. I moram da priznam da je zanimljivo iskustvo. Ako pogledate malo bolje alternativni redosled i uporedite ga sa onim standardnim videćete da i taj redosled ima logike. Kako se roman sastoji iz tri posebna dela (rukopisa) oni su hronološki (svaki za sebe) isprepletani. Na taj način vi dobijate priču sa vremenskim skokovima, ali je vrlo lako povezati sve deliće. Posebno je zanimljivo što se jedan lik u jednom delu pojavljuje vrlo kratko, kroz rečenicu ili dve. A onda u narednom poglavlju mnogo više čitamo o njemu. Sve je tako dobro uklopljeno i smišljeno.
Kako na početku romana Prijelazi ima i sadržaj, više puta sam se u toku čitanja vraćao na njega i gledao gde će me put dalje odvesti. Zanimljivo mi je bilo kako je sve povezano. U isto vreme sam žudeo da nastavnim redosledom koji je dat, ali i da čitam na standardan način jer me je zanimalo šta se dešava sledeće. Osećaj je bio kao da slažem slagalicu deo po deo bez uvida u kompletnu sliku i jedva sam dočekao da sve povežem u jednu veliku celinu.
Iako iz sinopsisa mi vidimo da se u tri posebna dela radi o tri različite priče, ipak kako budete čitali roman shvatićete da to nije baš tako. Prvi deo, odnosno prvi rukopis je napisao niko drugi do Charles Baudelaire. Za drugi se misli da je napisao književni kritičar Walter Benjamin, dok je treći rukopis jedna prava priča iz oblasti fantastike. Kako je treći deo napisan iz ugla Alule i to tako da ona pripoveda Koahuu, u pojedinim momentima pred kraj sam imao osećaj kao da sam ja taj Koahu kome je ova priča bila namenjena. Da sam ja Koahu koji treba da se seti da se sve ovo jednom dogodilo. Što mi je opet bila još jedan neverovatno lep momenat.
Iako sam ovaj roman deklarisao kao roman fantastike, on može biti i ljubavni. Ali ne klasičan ljubavni roman između dvoje ljudi. Ovo je roman o ljubavi dve duše. Ovo je priča šta sve jedna duša hoće, može i želi da čini za drugu dušu. I taj njihov odnos je meni toliko dirljivo i lepo napisan. Jedna od rečenica koja mi se dopala je Nisam joj želio dopustiti da nestane. Pomogla mi je nekako, ondje u podrumu, a da toga nije ni bila svjesna. Ali u njihovom odnosu nije uvek sve išlo glatko, niti je bilo sjajno. Posebno kad Koahu kaže Da joj uopće nisam vjerovao, izlagao bih se opasnosti da je izgubim; no da sam joj u potpunosti vjerovao, izlagao bih se opasnosti da izgubim sebe. No, nekako su se uvek pronalazili i nalazili način da veruju jedno drugom.
Ovo je priča i o žrtvovanju, ali i priča o umetnosti. Već sam spomenuo da je Charles autor prvog dela romana. Čuveni pesnik je deo ovog romana. Često će se spominjati i njegov grob, ali i njegova muza. Takođe, kroz roman ćemo se susresti sa još nekim ličnostima koje su živele, poput Coco Chanel.
Sa druge strane, Alex toliko toplo i divno opisuje Pariz, da imam želju da ga posetim što pre. Navodi kojim se ulicama naši likovi kreću, gde su sedeli, gde su izlazili, kuda su šetali. Želim da imam ovaj roman u rukama i prođem tim ulicama. Želim da vidim sve što su oni videli, da osetim sve te mirise. Želim da se izgubim u toj masi ljudi. On toliko realistično piše da mu verujem svaku reč. Verujem i da su prijelazi stvarni. On je to opisao sve tako stvarno.
I dok pišem ovaj tekst razmišljam o svim tim ulicama, likovima i događajima. Razmišljam šta bih vam sve voleo otkriti i koliko je ovo jedna dobra i zanimljiva i drugačija knjiga. Ipak se suzdržavam da ne odam mnogo, da ne odam gotovo ništa. Trudim se da vam ne kažem sve što je bitno, poput pojedinih likova koji izbegavaju da pogledaju druge u oči. A šta je to što možemo videti u nečijim očima ako se dovoljno dugo zagledamo u njih?
Izdvojeni citati:
Možda je spektar ljubavi mnogo širi nego što mislimo, te je moguće zaljubiti se u priču ili pjesmu, u film ili sliku, onako kako se zaljubljujemo u drugu osobu.
Alex Landragin
Ponekad nam najbolji planovi na um padnu sasvim osmišljeni, kao da su sišli s nebesa.
Alex Landragin
Ponekad su najjednostavniji ljudi i najodvažniji.
Alex Landragin
Za strast nema ničega pogubnijeg nego kad se dvoje ljubavnika prikuje jedno za drugo.
Alex Landragin
Detalji o knjizi:
Knjiga: Prijelazi (Crossings)
Autor: Alex Landragin (Alex Landragin)
Izdavačka kuća: Vorto Palabra
Godina izdanja: 2019. (za hrvatsko izdanje 2020.)
Žanr: Fantastika
Kako sam saznao za knjigu: Na podcast-u kod Bibliovca
Omiljeni lik: Alula
Najmanje omiljeni lik: Joubert
Ocena: 10/10
Za još utisaka o romanima iz istog žanra, kliknite ovde.