Hoću da te probudim (Jovana Janjić)

488

Najzahtevniji zadatak nekoga ko čita knjige i komentariše ih (i dalje se trudim da ne koristim reč recezent jer se ne smatram profi) jeste da komentariše knjigu od drage osobe, a to je za mene bila knjiga Hoću da te probudim.

Naime, ovu knjigu je napisala moja drugarica Jovana sa svojih, tada, 17 godina. Išli smo u istu školu i bili smo ista smena ali se tada nismo družili. Ipak, znali smo se sa tvitera, bili smo veliki fanovi Lejdi Gage (jeste čuli novu pesmu?) i obožavali smo časove srpskog i našu profesorku!

Jasno je da ne mogu da budem u potpunosti objektivan ovog puta i baš me briga zbog toga! Elem, ovo je knjiga koja je bitisala na mojoj polici nekoliko godina, počeo sam da je čitam čim sam je dobio, ali mi tad nije išlo pa sam je ostavio jer nisam hteo da se silim. Pozadi nema sinopsisa, tako da nisam znao šta me čeka.

U prvom poglavlju se upoznajemo sa novom bebom i njenom majkom punom briga, a onda kroz sva dalja poglavlja zapravo pratimo tu bebu koja je već žena u kasnim tridesetim godinama. Ceo roman se može opisati i kao život jedne žene. Ali kakav život?

Roman je težak pomalo i neverovatno mi je da je sve ovo napisao neko ko ima 17 godina. Sklop rečenice, metafore, opisi, emotivna težina su za svaku pohvalu. Stvarno da ne pomislite da je to neko ko ima 17 godina i to me je još više oduševilo.

Često se setim ove rečenice u pesmi The Hills kada pred poslednji refren peva „Who am I to judge?“ i počeo sam time da se vodim. Ko sam ja da nekoga osuđujem? Činjenica je da su neke stvari defakto loše po svim moralnim normama, ali ko sam ja da nekome donosim presudu i po tom pitaju. Čini mi se kada bi svako gledao malo više svoj život i brinuo o sebi da bismo bili srećniji kao ljudi. Ova rečenica me je još jednom podsetila na sve to.

Već u prvom poglavlju imamo uvid u oca bebe koji majci govori da ne dolazi kući sa bebom jer je beba (ponovo) devojčica! I jasno je da tu nisu čista posla i da je taj otac od onih starih ljudi kome je bitna loza. Kroz roman se upoznajemo sa mnogim poteškoćama koje su postojale u toj porodici, ali i kako ta stara sećanja utiču na sadašnjicu glavne junakinje. Izjedaju je i dalje i oblikuju njenu svakodnevnicu i kroje joj život.

Priča je pomalo teška, ali se roman lako čita. Na momente sam se vraćao u svoje najranije detinjstvo i razmišljao o nekim stvarima. Definitivno zaboravljamo neke sitnice koje su nam bile bitne dok smo bili mali i biti odrastao je „rđav posao“. I ono na šta me je ova knjiga podsetila posebno jesu majke i koliko nekad njihova briga i pažnja znači. Nažalost, neretko je ne cenimo dovoljno.

Ovo je knjiga koju ne bih preporučio svakom, ali definitivno je vredi pročitati. Ona tera da bacimo pogled na život i sagledamo ga iz malo drugačijeg ugla. Podstiče da raširimo krila i pratimo svoje snove zahvaljujući Leni. Mogu vam samo reći da jedva čekam da Jovana ponovo sedne da piše!

Izdvojeni citati:

Čudan je osećaj kada u očima stranca pronađeš delić svog bola.

JOvana Janjić

Čovek sam mora pronaći spas u sebi.

Jovana Janjić

Ponekad se velika pitanja svedu na proste odgovore.

JOvana Janjić

Ko sam ja da sudim o tome?

Jovana Janjić

Da li je ispravno oprostiti onome ko oproštaj ne zaslužuje?

Jovana Janjić

Sve na ovom svetu ima svoj kraj.

JOvana Janjić

Detalji o knjizi:

Knjiga: Hoću da te probudim
Autor: Jovana Janjić
Izdavačka kuća: Samostalno autorsko izdanje
Godina izdanja: 2012.
Žanr: Drama

Kako sam saznao za knjigu: Dobio sam je na poklon od pisca, moje drugarice

Omiljeni lik: Milica
Najmanje omiljeni lik: Janko
Ocena: 9/10

Da li Vam se svidela ova objava?

Budite u toku sa novim objavama na blogu.

Sačekajte trenutak...

Hvala Vam što ste se prijavili!
Proverite Vaš inbox ili spam/junk za mail dobrodošlice!

Za još utisaka o romanima iz istog žanra, kliknite ovde.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Like
Close
Petrov svet Tiny Salt theme © Copyright 2020. All rights reserved.
Close