Sećam se kada sam prvi put video ovaj roman na Instagramu da sam pomislio da je u pitanju autorka koja je u dvadesetima trenutno. Zašto? Zato što sam romanu Buntovnica u senci sudio po koricama! I kako sam se samo prevario.
Nađa Tešić je osoba koja je osnovnu školu završila u Užicu, a onda se preselila u Ameriku sa majkom i bratom kod oca. Ali to ćete tek otkriti čitajući ovaj roman. Naime, Nađa je pisala o svojoj porodici. Imena su promenjena i ne mora da znači da je sve istina, ali ovaj roman je zasnovan na stvarnim likovima i mnogo je divan.
Već prilikom čitanja prvog poglavlja sam se zaljubio u ovaj roman. Nekako mi je bio topao i mio, prosto me je grlio svojim rečima. Ne mogu da kažem da sam se u svemu pronašao u potpunosti, ali prijalo je čitati o odrastanju osobe koja nije iz savremenog sveta. Telefoni, kako mobilni, tako i fiksni, ne postoje. U pitanju je period posle drugog svetskog rata.
Ovo je roman o Aninom odrastanju, ali i o stanju u palanci koja se nijednim imenom ne spominje. Ipak, znamo da je Nađa odrasla u Užicu, ali i da je roman zasnovan na likovima iz njenog okruženja. No to ne umanjuje vrednost ovog romana što nemamo ime grada u kom žive.
Ono što mi se najviše sviđa je što je mnogo toga napisano rečima „običnih“ ljudi i prosto sam imao utisak kao da neko sedi sa mnom i priča mi priču. Na primer, baka. Toliko je lep ovaj roman. Ne mogu da kažem da je ovaj roman nešto najlepše što ćete pročitati, možda nije ni najbolji. Ipak, sviđa mi se i jezik kojim Nađa piše, ali i način na koji je napisan, kao i sama priča. Definitivno će biti jedan od najtoplijih romana koje ste pročitali.
Kroz roman se provlače i mnoge nedaće, ali to samo povećava njegovu lepotu i mogućnost da se sa romanom povežete. Likovi koji se provlače kroz roman mogu vrlo lako biti likovi iz vašeg komšiluka. Čini se da se naš mentalitet nije promenio. Posebno bih istakao lik Ane koja prepoznaje kako žene oko nje funkcionišu, kao i samo društvo i sistem, a ipak bira da bude svoja i odstupi od očekivanja koji drugi imaju za nju.
Kako znam da je Nađa pisala još, vrlo je izvesno da Buntovnica u senci neće biti moj poslednji roman od nje, već jedva čekam da pročitam i romane Rodna gruda i Daleko od Vijetnama.
Један одговор