Bilo je ovo jedno duuuuuugooo putovanje! Ali na kraju, ipak, osećam sreću što sam na ovo putovanje uopšte i pošao! Pre pola godine ili nešto više na Laguninom sajtu je bio članak u kom je trebalo izabrati broj i nekada u životu pročitati knjigu koja se krije iza tog broja. Ili je, pak, bilo u pitanju u kom ste mesecu rođeni, ne sećam se baš. Elem, meni je zapao Svet po Garpu od Džona Irvinga. Za rođendan sam ovu knjigu dobio od svojih roditelja i početak oktobra sam posvetio njoj.
Normalno, kad se upuštate u knjigu koja je obimnija uvek postoji bojazan da li će ta knjiga biti dobra i vredna (kao što ocene na GoodReads-u govore). Krenuo sam lagano i već na prvim stranicama shvatio sam da će ovo biti jedna, da kažem, posebna knjiga. Mislim da bi se Dženi Filds naljutila ako bih za nju rekao da je bila neobična, pa ću zato reći da je vrlo karakteristična osoba koja je odstupala od svih ljudi tadašnjeg vremena. Imala je neke svoje vizije i stavove kojih se čvrsto pridržavala. Cela knjiga je zapravo o Garpu – od njegovog začeća do njegove smrti (nije spojler jer već pre prvog poglavlja postoji sadržaj u kom naziv poslednjeg poglavlja otkriva da će umreti).
I sam Garp, čudnovat na svoj način odrasta i stasa u jednog vrlo mislećeg pisca. Ovde je i taj momenat vrlo zanimljiv, jer kao ljubitelj knjiga mogao sam da vidim šta se dešava sa piscem koji je izgubio žicu za pisanje i šta radi u tim trenucima. Nezavisno od toga, mogao bih reći da je ovo priča o jednom životu, jednom ljudskom biću koja je potpuno ogoljena do maksimuma. Ljudske emocije se daju na tacni, ali isto tako i greške koji junaci ove priče prave. Tu ima i zabave, ludila, požude, seksa, ljubomore, svađa, netrpeljivosti…
Za vreme kad je prvi put objavljena 1976. godine pretpostavljam da je možda bila malo šokirajuća. Zapravo, kad se malo bolje sagleda nema tu ništa šokirajućeg danas. Provlači se tu i tema feminizma, prava žena, stav o promeni pola, raznim grupacijama itd. Može se reći da su teme romana vrlo aktuelne i danas, samo što u njima nema mobilnih telefona.
Ipak, neko će možda naći za zamerku da radnja teče sporo, da ima dosta detalja, da je previše opisa isl. Na momente jesam pomišljao da je neke stvari autor mogao da skrati. A onda opet nekako je sve imalo smisla na kraju i sve je uklopljeno u jednu veliku celinu. Ne postoje likovi koji su loše napisani. Svi su lepo razrađeni, raznovrsni su i zbudljivi. Prosto, ovo je jedna životna priča jednog čoveka, a život ima razne faze i nije uvek uzbudljiv, ali svaka priča je vredna pomena.
2 Одговор