Knjige koje otvaraju oči

602

Srednja škola je period u našim životima, kada, osim bioloških promena koje doživljavamo, takođe, dolazi i do promena naših ličnosti. Istina je da se ličnost formira do treće godine života, međutim, svako od nas se iz dana u dan menja, da li na bolje ili na suprotnu stranu; jedno je sigurno, promena je neizbežna. Mi biramo da li želimo da promene podržimo i negujemo, ili se odlučujemo da ih stavimo pod tepih i nadamo se da neće doći do trenutka kada ćemo se slučajno spotaći o njih. U ovom tekstu, moja malenkost će imati privilegiju da piše o tri knjige otvaraju oči, odnosno knjige koje su srednjoškolskom meni bile od neizmerne pomoći da shvatim sebe i svet oko sebe.

1. Mi deca sa stanice Zoo, Kristijana F.

Kada god se spomene ova knjiga, u mojim mislima se ponovo nalazim na času matematike, u drugom redu u klupi odmah do zida, ne zato što sam voleo matematiku, već iz prostog razloga što sam čitanje započeo baš na tom mestu. Kristijana F. govori o svojoj izuzetno teškoj životnoj priči, koja zapravo nije ni celokupna životna priča jer govori samo o njenom detinjstvu, detinjstvu koje je sve samo ne detinjstvo. Šokantna i tužna istinita priča Kristijane mi je pomogla da razvijem empatiju prema osobama kojima je jako potrebna ljubav, a koje su u velikoj meri osuđivane i neprihvaćene od strane društva. Zahvaljujući ovoj knjizi počeo sam više da istražujem, čitam, gledam dokumentarce, filmove i serije o bolestima zavisnosti i njihovim žrtvama, što je takođe uticalo na moju odluku da upišem medicinski fakultet da bih zapravo i mogao da pomognem osobama koje se bore sa zavisnošću.

2. 1984, Džordž Orvel

1984. je knjiga koja je napisana 1949. godine, a koja je čak i danas, decenijama kasnije, istinita i aktuelna. Malo je reći da distopijske romane obožavam, ne znam zašto, ali čitati o nepravdi, kriminalu, lošim ekološkim dešavanjima, tiraniji, sveukupnom životu u konstantnom strahu, meni kao čitaocu pružaju osećaj neke čudne vrste euforije, i uvek me nauče nekim bitnim životnim lekcijama. Sve dok nisam pročitao 1984. smatrao sam da je politika jedna nebitna, dosadna, korumpirana stvar koja se mene, kao nekog tinejdžera iz tamo nekog malog grada na istoku Srbije, uopšte ne tiče, tako da sam se izjašnjavao kao apolitičan. Zahvaljujući Orvelu i ovom remek-delu (u svakom smislu te reči), uvideo sam svoju grešku i shvatio kolika je zapravo privilegija imati mogućnost glasanja i da je treba u potpunosti iskoristiti, i da smo mi mladi zapravo budućnost jer samo od nas i naših odluka zavisi kakva će budućnost neke države i svih njenih građana biti.

3. Prednosti jednog marginalca, Stiven Šboski

Namerno ostavljam ovo remek-delo za kraj i rečima ne mogu da opišem koliko mi ova knjiga, takođe i film, znače. Ako bih morao da biram samo jednu knjigu koju bih preporučio svakoj osobi na ovoj maloj zemaljskoj kugli da za života pročita, ’’Prednosti jednog marginalca’’ bi bez razmišljanja pripala ta čast. Nisam bio popularno dete u srednjoj, niti sam imao zavidan broj prijatelja, bio sam povučen, ćutljiv, dopuštao ostalima da me iskorišćavaju, i onda sam sasvim slučajno u biblioteci pronašao ovo blago i moj život više nikada nije bio isti. Od samog početka bio sam opčinjen knjigom i nisam želeo da je ispustim iz ruku. Čarli, Sem i Patrik, zajedno sa svim ostalim likovima, dopustili su da se pridružim njihovoj grupi prijatelja i zajedno sa njima plačem, smejem se, volim, žalim, opraštam, učim, živim, budem u prvom redu, ali takođe, i iza kulisa predstave ’’Rocky Horror Picture Show’’… budem beskonačan. Nisam siguran koliko sam puta pročitao knjigu, niti koliko puta sam pogledao film, ali se uvek rado vraćam i knjizi i filmu, jer znam da me nikada neće razočarati i čak i onda kada se budem osećao izgubljenim, usamljenim, biti tu za mene. Beskonačno mnogo ljubavi za ovu relativno kratku knjigu, koja sadrži beskonačno mnogo beskonačnosti.

Pisati o samo tri knjige koje su me promenile je malo, pa bih voleo da spomenem još nekoliko knjiga koje su mi takođe otvorile oči. ’’Nema kraja kornjačama’’, Džona Grina je knjiga pravljena za osobe koje se bore sa opsesivno kompulzivnim poremećajem, ali i za sve koji bi želeli da saznaju kako je to živeti sa OKP-om, ’’Zovi me svojim imenom’’, Andrea Asimana je savršena knjiga za leto, koja na istinit i čedan način govori o prvoj pravoj ljubavi, borbi sa samim sobom i otkrivanju sebe, ’’Know my name: A Memoir’’, Šanel Milerove je dirljiv i težak roman koji pokazuje kako je to preživeti seksualno zlostavljanje, živeti nakon toga i koliko lako društvo okrivljuje i ne veruje osobama koje su preživele zlostavljanje, ’’Ta mržnja koju seješ’’ Endži Tomasove će vas naučiti o rasizmu i kako je to od malena biti učen kako se ponašati u okolini policajaca da biste sačuvali vaš život, umesto da detinjstvo provedete u igri i veselju, Kamijev ’’Stranac’’ i ’’Zločin i kazna’’ Dostojevskog lektire koje su opravdano lektire i koje definitivno svaka osoba treba da pročita, istinsko blago svetske književnosti.

Autor teksta: Nikola Paković

Možete me pronaći na društvenoj mreži goodreads:

Više tekstova od gostujućih bukstagramera možete pročitati ovde.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Like
Close
Petrov svet Tiny Salt theme © Copyright 2020. All rights reserved.
Close