Žene koje nisu videle more (Marija Marković)

604

Mlada pesnikinja Marija Marković ove godine je pobedila na prvom konkursu kvir feminističkog kolektiva Zadruga: „Pionir/ka Književne Zadruge“. Nagrada je bila objavljivanje njenog rukopisa.

Knjiga koja nosi naslov „Žene koje nisu videle more“ prati transgeneracijske traume pretkinja lirskog subjekta i kao takva predstavlja još jednu veoma važnu zbirku angažovane poezije.

Publika je tokom leta imala priliku da se upozna sa Marijinom zbirkom na promocijama koje su održane u Kragujevcu, Beogradu i Pragu, a njene pesme se mogu pročitati i na književnim portalima – Strane, Astronaut i Bludni stih.

Upotreba plodova

kada se sve sabere
u mom stomaku
nikada odsustvo straha

slika koja umiruje:
negde među makijom
kupujemo magarca
i nekoliko redova maslina

sadimo hortenziju
pred spavanje proveravamo
napuklost smokava iz bašte

otvorenih usta
u moru čekamo kišu
umesto bibera
ponovo sušimo mirtu

Ko su te žene koje nisu videle more? Našim generacijama je možda nezamislivo, ali iznandili bismo se da saznamo koliko je naših baka, pa čak i majki, među tim istim ženama koje su bile uskraćeno za iskustvo koje se danas mnogima čini trivijalnim.

Ako malo zagrebemo ispod površine, shvatamo da je more u naslovu ove zbirke zapravo sloboda. Sloboda koju i dan danas moramo da branimo jer smo svedoci dešavanja u svetu koji uporno pokušava da poništi bitke koje su naše pretkinje vodile.

patrijarhat u rukama žene

sanjala sam
da nam je dvorište čuvala
dobro uhranjena
divlja svinja

izašla sam bosonoga
i posmatrala
kako njuškom ore blato

smeđa gusta dlaka
presijavala se na suncu

brat mi je pružio
očevu pušku

videla sam svoje ruke
kako ubacuju zrna
u papirnom omotaču

opalila sam dva puta
životinja je legla
bez trzaja i zvuka

gledala me je
mojim očima

Poezija Marije Marković je na svojstven način borba za sve one žene koje su život provele zatvorene u svoja četiri zida. Borba da se njihovim sudbinama pruži glas i da izađu na videlo zataškane sudbine koje je decenijama ugnjetavao patrijarhat.

Na samom kraju ovog teksta, osvrnula bih se još i na divne reči kojima je književnica Staša Aras opisala ovu zbirku na njenim koricama: “Treća generacija pismenih žena na Balkanu iznosi ono što je činio i Dante. Izlaz za nuždu iz srednjeg vijeka. Opojna i oštra poezija. Mirisna i glatka. Kao dlan. Kao šamar.“

Knjigu “Žene koje nisu videle more” možete da naručite u digitalnom i štampanom izdanju putem sajta izdavača na sledećem linku.

Sve tekstove koje je pisala Bobana za knjiški blog Petrov svet možete potražiti na sledećem linku.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Like
Close
Petrov svet Tiny Salt theme © Copyright 2020. All rights reserved.
Close