Na Agatu i njen stil sam već odavno navikao i tu ništa novo nije bilo. Ono što sam očekivao to sam i dobio. Još jednu zanimljivu misteriju sa nekoliko obrta. Zanimljivo je kako Agata uvek navodi na pogrešan trag i ne slutiš šta te na kraju čeka. Iskričavi cijanid možda definitivno nije u mojih top pet knjiga koje sam pročitao od nje, ali je i pored toga smatram zanimljivom.
Prvi deo knjige mi je tekao usporeno, ali posle je postalo veoma zanimljivo dovoljno da pročitam drugu polovinu knjige za veče. Inače, knjiga nije ni posebno obimna.
Od svih pročitanih Agatinih romana ne bih ovaj svrstao u najbolja 3, ali definitivno nije loš. Pojaviće se tu nekoliko pitanja koja će mučiti kako junaka koji istražuje slučaj, tako i čitaoca.