Ponoćno sunce

Sklon zavirivanju u tuđe svetove i tuđu maštu zavoleo sam svet knjiga i rado se gotovo svakodnevno upuštam u priče raznih žanrova sa željom da otkrijem dokle se prostire granica ljudske mašte!

11. oktobar 2026. godine

Čudi me da nisam ispratio kada je izdat roman Ponoćno sunce. Tek neke dve godine nakon njegovog objavljivanja kod nas sam shvatio da postoji. Iako sam znao već tu priču, koja mi je obeležila srednjoškolske dane, ipak me je zanimalo da je pročitam i iz drugog ugla.

Ko je već čitao Sumrak sagu, odnosno njen prvi deo Sumrak neće biti ko zna koliko iznenađen radnjom. Ovaj roman u smislu većeg dela radnje ne donosi ništa posebno novo. Međutim, iako jeste tako u globalu, na drugi pogled ipak ima lepih uvida koje dobijamo kroz ovaj roman.

Na primer, do sada nismo znali da su Kalenovi održali porodični sastanak na kom su većali o Edvardu i Beli čak i pre nego što su njih dvoje počeli da se upoznaju. A osim porodičnog sastanka smo dobili i bolji uvid u njihov način funkcionisanja, razmišljanja, pa i međusobnih odnosa.

Druga stvar, verovatno očigledna, jeste o čemu sve Edvard razmišlja. Do sada smo mogli da slutimo o tome, ali tek sada možemo da proniknemo u njegova osećanja i razmišljanja. Šta ga je tačno vodilo u određenim situacijama, ali i čega se najviše plašio, od čega se uzdržavao i od čega je strepeo.

Posebno mi je zanimljiv momenat kada je Edvard osećao potrebu da se zahvali Anđeli zbog Bele. Iskoristio je svoje sposobnosti na vrlo zanimljiv način i postigao upravo ono što je zamislio.

Još jedan detaljniji uvid u događaje imamo u vezi sa Belinim odlaskom u plesnu salu i sve posle toga. Nešto vrlo malo smo dobili ranije, ali Ponoćno sunce daje mnogo više odgovora kako se sve odigralo kada su u pitanju Džejms i Kalenovi.

Da li je ovo roman koji je obavezno štivo za svakog fana Sumrak sage? Pa i nije. Ali jeste lep dodatak na priču koju smo voleli. Bilo bi zanimljivo čitati o događajima koji tek slede iz Edvardovog ugla i kako se on sa njima nosio. Ko zna, možda nas Stefani obraduje i time jednog dana.

No, izgleda da osećaj nekad radi mnogo jače na nesvesnom nivou. Iako sam ovu knjigu priželjkivao da pročitam više od godinu dana odabrao sam da to bude u prvoj polovini septembra, kao moja prva kupovina u Novom Sadu. Ispostavilo se da je malo posle toga Vulkan najavio, a sada već i objavio serijal Sumrak saga. Zanimljiva slučajnost, ako u slučajnosti verujete.

Detalji o knjizi:

Naslov:

Ponoćno sunce

(Midnight Sun)

Pisac:

(Stephenie Meyer)

Godina izdanja:

2020.

(domaće izdanje 2021.)

Izdavač:

Kako sam saznao za knjigu:

Video sam je u knjižari

Omiljeni lik:

Alis

Najmanje omiljeni lik:

Džesika

Ocena:

Ostavi komentar

Tvoja mejl adresa neće biti objavljena. Sva polja su obavezna.

Da li ti se svidela ova objava?

Ako želiš da budeš u toku sa novim utiscima o knjigama na blogu, prijavi se na newsletter.

Srodne objave

Ledeni zmaj jedna veoma kratka knjiga.
Još jednom sam se vratio u svet Vesterosa.
Drugi deo trilogije Ćerka magije još je fantastičniji (ako je ovo uopšte i reč).
Nemojte da vas sinopsis zavara da je knjiga loša ili konfuzna.
Mislim da mi je jedan od najomraženijih likova iz književnosti uopšteno baš iz ovog romana.
Ovaj roman predstavlja fantastiku u vrlo lepom obliku.
Božićno drvo

Srećna Nova godina!

Neka ti 2026. donese nove knjiške svetove i sjajne avanture.

Neka te upozna sa nezaboravnim likovima, pomogne ti da bolje spoznaš sebe i druge oko sebe, i obasja te radošću na svakom koraku.

Petrov svet's icon

Hej, sačekaj trenutak :)

Možeš da se prijaviš na newsletter i bićeš u toku sa svim novim tekstovima na blogu.

Obećavam, nema spamovanja. :)

Petrov svet's planets in the left
Petrov svet's planets in the middle
Petrov svet's planets in the right

Ostani u toku sa objavama na blogu

Prijavi se na newsletter i blagovremeno ćeš dobijati mejlove obaveštenja o novim tekstovima i aktivnostima na blogu.